Iz Sarajeva se decenijama insistira na konceptu „građanske BiH“, jedne države sa što snažnijom centralnom vlašću. Kritičari takve politike upozoravaju da bi u zemlji u kojoj su Bošnjaci najbrojniji narod to u praksi značilo njihovu političku dominaciju nad Srbima i Hrvatima. Ali koliko teritorije BiH zapravo čine područja na kojima su Bošnjaci većina? Približna računica daje oko 31 odsto.
Bosna i Hercegovina ima oko 51.200 kvadratnih kilometara, ali njeno stanovništvo ni približno nije ravnomjerno nacionalno raspoređeno.
Prema posljednjem zvaničnom Popisu stanovništva iz 2013. godine, moguće je pratiti etničku strukturu ne samo po entitetima i opštinama, već čak i po pojedinačnim naseljenim mjestima.
Kada se teritorija posmatra kroz područja u kojima pojedini narodi čine većinu, bošnjački većinski prostor obuhvata približno 31 odsto teritorije BiH.
Naravno, ovo nije zvanična ustavna podjela niti znači da bilo koji narod „posjeduje“ određeni dio BiH. Riječ je o demografsko-teritorijalnom prikazu.
Ipak, podatak je politički veoma zanimljiv.
SA 31 ODSTO ŽELE POLITIČKI ODLUČIVATI O 100 ODSTO?
Najveći dio političkih predstavnika Republike Srpske insistira na dejtonskoj BiH, dva entiteta i širokoj autonomiji Republike Srpske.
Hrvatske stranke godinama traže mehanizme koji bi Hrvatima omogućili da sami biraju svoje legitimne predstavnike, a dio njih zagovara i federalnu jedinicu sa hrvatskom većinom.
Nasuprot tome, iz dominantnog dijela bošnjačke politike stižu zahtjevi za jačanjem zajedničkih institucija, slabljenjem entitetskog principa i stvaranjem države uređene prvenstveno po principu „jedan čovjek – jedan glas“.
Upravo tu nastaje ključni spor.
Ako Bošnjaci čine većinu na približno trećini teritorije zemlje, zbog čega bi politički model morao biti uređen tako da najbrojniji narod može svojom brojnošću dominirati odlučivanjem na svih 100 odsto BiH?
BiH NIJE NACIONALNA DRŽAVA JEDNOG NARODA
Bosna i Hercegovina po svom ustavnom uređenju nije bošnjačka nacionalna država.
Nije ni srpska ni hrvatska.
Dejtonski ustavni sistem zasnovan je upravo na činjenici da u njoj žive tri konstitutivna naroda sa različitim političkim i nacionalnim interesima.
Zato pokušaji da se princip konstitutivnosti zamijeni prostom vladavinom većine izazivaju toliko protivljenje i u Republici Srpskoj i među Hrvatima.
Problem nije u tome da Bošnjaci upravljaju prostorima na kojima predstavljaju ubjedljivu većinu. Problem nastaje kada se politička volja najbrojnijeg naroda pokušava predstaviti kao politička volja cijele Bosne i Hercegovine.
Ako se zaista želi stabilna BiH, možda rješenje nije u tome da jedan narod dobije više vlasti nad druga dva.
Možda je upravo suprotno.
Srbi, Bošnjaci i Hrvati moraju imati dovoljno političke autonomije da se nijedan narod ne osjeća kao da mu drugi određuje budućnost.
A podatak da područja sa bošnjačkom većinom obuhvataju približno 31 odsto teritorije BiH samo dodatno pokazuje koliko je pogrešno cijelu zemlju poistovjećivati sa političkom voljom Sarajeva.
