Najnovija analiza bivšeg američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja, objavljena nakon izbora, ponovo otvara pitanje kakvu je Bosnu i Hercegovinu tokom svog mandata priželjkivao jedan od najuticajnijih stranih diplomata u zemlji.
Murphy je izborne rezultate podijelio na pobjednike i gubitnike, a među pobjednike je svrstao Milorada Dodika i Dragana Čovića, dok je među gubitnicima naveo i – „građanski koncept“ Bosne i Hercegovine.
Upravo takva formulacija posebno privlači pažnju kada se posmatra iz Republike Srpske.
Murphy ne krije nezadovoljstvo političkim povratkom Dodika, ali ni promjenom američkog pristupa prema Republici Srpskoj.
Prema njegovoj ocjeni, Dodik je bio najveći pobjednik među liderima SNSD-a, HDZ-a BiH i SDA, a dio njegovog uspjeha Murphy direktno povezuje sa promjenom politike Washingtona prema BiH.
Bivši ambasador smatra da je nova američka administracija prihvatila dio Dodikove agende i pomogla mu da se politički oporavi od pozicije u kojoj se nalazio krajem 2024. godine.
Još oštriji bio je prema Evropskoj uniji.
Murphy smatra da bi EU mogla zažaliti što je pokušavala da ublaži sukob sa Dodikom umjesto da iskoristi trenutak kada je on bio politički znatno slabiji. U tom kontekstu upotrijebio je čak metaforu o tome da mu je trebalo „zabiti glogov kolac u srce“.
Takav rječnik bivšeg diplomate teško može proći nezapaženo.
I Čović je za Murphyja problem nove američke politike
Murphy se nije zadržao samo na Dodiku.
Govoreći o lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, ocijenio je da je i on profitirao od promjene politike Washingtona i da je njegova politička agenda danas kompatibilnija sa novim američkim pristupom BiH.
Tako se poslije izbora dobija zanimljiva slika.
Dvojica političkih lidera čije su politike tokom prethodnih godina bile među najčešćim metama kritika američke ambasade – Dodik i Čović – sada su među izbornim pobjednicima, dok bivši ambasador otvoreno kritikuje zaokret Washingtona koji je prema njima, po njegovom mišljenju, postao povoljniji.
To samo po sebi nije dokaz da je Murphy tokom mandata „rušio“ SNSD ili HDZ.
Ali jeste legitimna osnova za pitanje koliko su njegove ranije diplomatske aktivnosti bile samo neutralno sprovođenje američke politike, a koliko izraz vrlo jasne političke vizije o tome u kojem pravcu BiH treba da ide.
Posebno zanimljiva – „građanska BiH“
Još zanimljiviji dio Murphyjeve analize odnosi se na ono što naziva „građanskom BiH“.
On taj koncept otvoreno svrstava među gubitnike izbora.
Murphy rezultat Demokratske fronte povezuje sa stanjem ideje „građanske BiH“, a navodi i da Bakir Izetbegović, prema njegovom mišljenju, nikada nije bio njen iskreni zagovornik.
Tu se nameće mnogo šire pitanje.
Bosna i Hercegovina prema Dejtonskom mirovnom sporazumu nije uređena kao jednostavna građanska država u kojoj političko predstavljanje ne poznaje konstitutivne narode i entitete. Njeno ustavno uređenje počiva, između ostalog, na Republici Srpskoj i Federaciji BiH, kao i na posebnim mehanizmima predstavljanja konstitutivnih naroda.
Zbog toga izraz „građanska BiH“ nije politički neutralan termin. Različite političke strane pod njim podrazumijevaju veoma različita ustavna rješenja.
Upravo zato Murphyjeva žal zbog slabljenja tog koncepta zaslužuje pažnju.
Da li je Murphyjeva politika doživjela poraz?
Izborni rezultat sam po sebi ne može dokazati šta je bio skriveni cilj bilo kojeg ambasadora.
Ali može pokazati koliko se politička situacija razlikuje od one koju je Murphy tokom svog mandata smatrao poželjnom.
SNSD je ostao dominantna politička snaga u Republici Srpskoj. HDZ BiH zadržao je snažnu poziciju među hrvatskim biračkim tijelom. Murphy sam konstatuje da su i Dodik i Čović među pobjednicima, dok „građanski koncept“ stavlja među gubitnike.
Istovremeno, kritikuje novu američku administraciju upravo zato što je promijenila pristup prema Dodiku i Čoviću.
Zbog toga se danas može postaviti pitanje koje je tokom njegovog ambasadorskog mandata izazivalo mnogo polemika:
Da li je politika tadašnje američke administracije prema BiH bila dovoljno neutralna prema različitim ustavnim i političkim konceptima unutar zemlje?
Odgovor na to pitanje zavisiće od političke perspektive posmatrača.
Ali Murphyjeva današnja analiza pruža zanimljiv materijal za tu raspravu.
Posebno zato što bivši ambasador više nije u diplomatskoj poziciji koja zahtijeva pažljivo odmjeravanje svake riječi.
On sada prilično otvoreno govori ko je, prema njegovom mišljenju, dobio, ko izgubio i kakav politički pravac smatra opasnim ili poželjnim.
Birači su ipak rekli svoje
Možda je najvažnija poruka izbora upravo ona koju međunarodne diplomate često zaboravljaju – političke predstavnike na kraju biraju građani ove zemlje.
Prema preliminarnim rezultatima, SNSD je ponovo ostvario snažan rezultat u Republici Srpskoj, dok je HDZ BiH zadržao veoma značajnu političku poziciju među Hrvatima. Međunarodni izvještaji takođe konstatuju snažan rezultat nacionalnih stranaka na izborima.
Neko te rezultate može pozdravljati, neko može biti duboko nezadovoljan njima.
Ali oni su politička činjenica.
Zato Murphyjeva analiza možda govori najmanje o tome ko je pobijedio 4. oktobra – to su pokazali glasovi.
Mnogo više govori o tome kako bivši američki ambasador vidi BiH nakon izbora i koliko se ta BiH razlikuje od političkog pravca koji je on tokom prethodnih godina javno zastupao.
A kada bivši ambasador u istoj analizi konstatuje pobjedu Dodika i Čovića, žali zbog promjene američkog pristupa prema njima i među gubitnike svrstava „građansku BiH“, onda je sasvim legitimno ponovo otvoriti raspravu o njegovoj ulozi tokom mandata.
Ne kao dokaz zavjere.
Nego kao pitanje političkog uticaja stranih diplomata u zemlji u kojoj bi, prije svih drugih, o njenom uređenju i budućnosti trebalo da odlučuju njeni građani i narodi.
