Petnaest godina od ubistva Gadafija: Od vođe Libije do žrtve Arapskog proljeća

IZVOR:GlasSrpske

BEOGRAD – Moamer Gadafi, dugogodišnji lider Libije, jedan od istaknutih lidera Trećeg svijeta i Pokreta nesvrstanih te idejni tvorac Afričke unije, ubijen je na današnji dan prije 15 godina.

Na čelu Libije nalazio se od septembra 1969. godine do svrgavanja tokom talasa takozvanog Arapskog proljeća 2011. godine.

Od beduinskog porijekla do vođe države

Rođen je u selu Kasr Abu Hadi, južno od Sirta, u beduinskoj porodici berberskog porijekla. Iako se najčešće navodilo da je rođen 7. juna 1942. godine, taj podatak nije pouzdan.

Libija je tada bila italijanska kolonija i poprište borbi sa Britancima tokom Drugog svjetskog rata. Italijanske i njemačke trupe pod komandom Ervina Romela nastojale su da iz Libije prodru u Egipat, ali su poražene.

Italijani su se u Libiji nalazili od 1912. godine, kada su od Turske preuzeli Tripolitaniju i Kirenajku. Kasnije su spojili te pokrajine i Fezan u koloniju nazvanu Libija.

Nakon poraza Italije u Drugom svjetskom ratu, Libija je bila pod privremenom upravom Britanaca i Francuza, a 1951. godine postala je nezavisna kraljevina pod dinastijom Senusi.

Kralj Idriz vladao je od 1951. do 1969. godine, potičući iz porodice Senusi koja je imala značajnu političku ulogu.

Gadafi se za arapski nacionalizam opredijelio tokom školovanja u Sabhi i Bengaziju, gdje je završio vojnu školu.

Sa 27 godina, 1969. godine, kao mladi oficir, organizovao je prevrat kojim je svrgnut kralj Idriz. Na njega je uticao primjer egipatskog lidera Gamala Abdela Nasera.

Nafta donijela bogatstvo, a država preuzela privredu

Prije otkrića nafte 1959. godine, Libija je bila siromašna pustinjska zemlja. Nafta je postala izvor blagostanja tokom Gadafijeve vladavine.

Za razliku od drugih arapskih zemalja, Gadafi je podizao životni standard većine stanovništva i razvijao programe navodnjavanja i ozelenjavanja pustinje.

Nacionalizovao je krupne privredne aktivnosti, uključujući naftnu industriju, i uklonio strano prisustvo. Zatvorio je i strane vojne baze.

Uspostavio je narodne kongrese kao oblik neposredne demokratije i proglasio koncept džamahirije, opisivši ga kao libijski socijalizam sa socijalnom politikom, masovnom stambenom izgradnjom i razvijenim zdravstvenim i obrazovnim sistemom.

Pokrenuo je projekat „Velika rijeka koju je stvorio čovjek“, hidrosistem za navodnjavanje pustinje, sa cijevima dužine 2.820 kilometara i više od 1.300 bunara.

Podrška oružanim pokretima i sukob sa Zapadom

Gadafi je podržavao Palestince i druge političke i terorističke organizacije, uključujući Naciju islama, Crne pantere i Irska republikansku armiju (IRA).

Povezivan je sa grupom Crni septembar i pružao utočište kontroverznim ličnostima poput Idi Amina i teroristi Karlosu Šakalu.

Optuživan je za terorističke napade u Evropi, uključujući napade na aerodrome u Rimu i Beču 1985. godine i eksploziju u diskoteci u Berlinu 1986. godine.

Američke snage bombardovale su Tripoli i Bengazi 1986. godine, pri čemu je poginulo 37 ljudi, uključujući Gadafijevu usvojenu kćerku.

Učestvovao je u sukobu sa Čadom oko teritorije Tibesti, ali je bio primoran na povlačenje pod pritiskom Francuske.

Britanci su 1987. godine presreli trgovački brod natovaren oružjem za IRA.

Pad aviona Pan Am leta 103 iznad Lokerbija 1988. godine, kada je poginulo 270 ljudi, dodatno je otežao njegov položaj. Gadafi je 2003. godine pristao na obeštećenje porodica žrtava.

Afričko jedinstvo i pad režima

U kasnijem periodu, Gadafi se posvetio ideji panafrikanizma i bio je jedan od tvoraca Afričke unije, čiji je bio predsjedavajući 2009. i 2010. godine.

Svrgnut je tokom Arapskog proljeća 2011. godine. Pobuna je počela u Tunisu i proširila se na istočni dio Libije, uz prisustvo oko 1,5 miliona radnika iz Egipta.

Protiv Gadafija su se udružile zapadne zemlje i različite grupe, uključujući islamske ekstremiste i zagovornike vesternizacije.

NATO je intervenisao, uništavajući postrojenja za preradu vode u okviru sistema „Velika rijeka koju je stvorio čovjek“.

Tokom građanskog rata sistem za navodnjavanje pretrpio je velika oštećenja.

Gadafi je zarobljen u Sirtu i ubijen 20. oktobra 2011. godine nakon što je bio izložen nasilju.

Izvor: GlasSrpske
Moja Republika — ilustracija
Budite uz Moju Republiku
Pratite nas i ponesite dio Republike Srpske sa sobom
Za još vijesti, priča, video priloga i zanimljivosti iz Republike Srpske, zapratite nas na Instagramu i Facebooku. Ako želite poklon sa motivima Srpske, posjetite naš e-shop i pogledajte majice, dukserice, šolje, zastave, privjeske i druge proizvode.

Najnoviji članci

Povezani članci