Ustavni sud Republike Srpske napravio je važan institucionalni korak u pravcu zaštite ustavnosti, demokratije i prava naroda da o svojoj sudbini odlučuje kroz legalno izabrane institucije, a ne kroz nametnute odluke stranaca.
Objavljivanjem dokumenta u kojem se jasno problematizuje djelovanje visokog predstavnika i korištenje bonskih ovlašćenja, Republika Srpska je još jednom otvorila jedno od najvažnijih pitanja u Bosni i Hercegovini: može li neizabrani stranac, bez demokratskog legitimiteta, donositi zakone i mijenjati politički život jedne zemlje?
Stav koji dolazi iz Republike Srpske jeste da takva praksa nije u duhu vladavine prava, niti u skladu sa osnovnim demokratskim principima. Zakone treba da donose parlamenti, odluke treba da donose institucije, a odgovornost za političke procese mora biti u rukama izabranih predstavnika naroda.
Posebno je značajno što se u dokumentu Ustavnog suda Republike Srpske ukazuje na problem nametanja izmjena Krivičnog zakona BiH, na osnovu kojih su kasnije pokretani politički i pravni procesi. Upravo zbog toga se ovaj potez može posmatrati kao uvod u šire preispitivanje svih nametnutih odluka koje su godinama opterećivale političke odnose u BiH.
Republika Srpska ovim ne traži ništa više od onoga što pripada svakom demokratskom društvu: da domaće institucije odlučuju, da se poštuje ustavni poredak i da niko spolja ne može biti iznad volje naroda i iznad zakona.
Očekuje se da bi u narednom periodu moglo doći do dodatnih političkih i pravnih koraka koji bi otvorili prostor za poništavanje ili preispitivanje nametnutih odluka visokog predstavnika. Takav razvoj događaja značio bi povratak BiH izvornim demokratskim principima i većoj odgovornosti domaćih političkih aktera.
Poruka Republike Srpske je jasna: suverenitet se ne može graditi nametanjem, demokratija se ne može braniti dekretima, a budućnost BiH mora biti rezultat dogovora domaćih naroda i institucija, a ne odluka stranog faktora.
