Davanje prevelikih ovlašćenja bilo kojoj instituciji nedemokratskog karaktera, koja nije formirana u skladu sa ustavom, u ovom slučaju instituciji visokog predstavnika, ugrožava ustavnost i pravni poredak, a vrhunac je dostignut odlukama Kristijana Šmita koji nije imenovan u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH.
Navedeno je to u opsežnoj analizi Ustavnog suda Republike Srpske u vezi sa
aktima koje je u prethodnom periodu donio OHR, te i drugih institucija koji imaju reperkusije na ustavnopravni okvir Srpske i BiH.
Institucije Republike Srpske, u skladu sa obavezama i nadležnostima, su do sada usvojile niz dokumenata u kojima su iskazale stav o OHR-u, posebno od 2021. i dolaska Kristijana Šmita, koji je nedavno podnio ostavku, a čiji izbor od početka Srpska nije priznala jer nije imenovan kako to propisuje Aneks deset Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Vjetar u leđa toj borbi je dao i Ustavni sud Srpske koji je prvi put dao sud o aktima iz OHR-a, a dokument je objavljen u republičkom „Službenom glasniku“ nakon što je usvojen na sjednici Suda.
Štetne posljedice
Sudije su zauzele stav da je nužno da se što prije prestane sa tom praksom visokog predstavnika, jer su nastupile mnogobrojne štetne posljedice.
Imajući u vidu to da su akti OHR-a inkorporirani u pravni poredak BiH, Ustavni sud je naveo da se postavlja pitanje kakvog su karaktera – domaćeg pravnog poretka ili posebnog koje donosi jedna međunarodna institucija.
– Kada je od strane ovlašćenih entitetskih organa vlasti, tj. četvrtine poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, pred Ustavnim sudom BiH pokretan postupak za ocjenu ustavnosti mnogih od tih zakona, i to u pogledu ovlašćenja visokog predstavnika da donosi ove pravne akte, sud BiH">Ustavni sud BiH stao je na stanovište da se ne trebaju, odnosno ne mogu ispitivati sa formalnopravnog aspekta jer se radi o instituciji međunarodnog karaktera. Istovremeno se, što je kontradiktorno, ocjenjuje da su to zakoni BiH, tj. visokog predstavnika, koji je u ovom slučaju djelovao kao institucija u BiH, te da se isti mogu ispitivati sa materijalnopravnog aspekta zato što regulišu materiju koja je predviđena Ustavom BiH – piše u dokumentu.
Ustavni sud BiH je većinskim mišljenjem sudija ocjenjivao da ti zakoni „nisu protivni Ustavu BiH“ te su tako aktima visokog predstavnika dali legalitet, iako legitimiteta nema ni danas.
– Značajno je istaći da u svim odlukama, odnosno zakonima koje je nametnuo visoki predstavnik postoji norma kojom se propisuje da Parlamentarna skupština BiH, iste mora usvojiti u identičnoj formi i sadržaju, prije negoli usvoji izmjenu ili dopunu ovih zakona, čime je zakonodavni organ prisiljen da da legalitet i legitimitet ovim aktima – kažu u sudu.
Na ovaj način je, kako stoji, Parlamentarna skupština BiH onemogućena da poštuje Ustav BiH, odnosno norme kojima se propisuje način glasanja u Predstavničkom domu i u Domu naroda i gdje postoje mehanizmi „entitetske većine“ i zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Dvostruko kršenje ustavnih odredaba
– U tom smislu može se reći da su akti rezultat dvostrukog kršenja ustavnih odredaba. Ustav je prekršen od strane visokog predstavnika, jer isti, prema Ustavu, a ni prema Aneksu 10, ali ni prema svim deklaracijama Savjeta za implementaciju mira, nema ovlašćenje da donosi ovu vrstu pravnih akata. Propisujući obavezu da Parlamentarna skupština BiH te zakone mora usvojiti u identičnom obliku i sadržaju, visoki predstavnik direktno je prekršio Ustav i to u pogledu poštovanja ustavnih normi o zakonodavnom postupku, da pri ovome ne govorimo o ograničenju demokratske volje izabranih narodnih predstavnika – navodi se u dokumentu.
U tom aktu je, između ostalog, konstatovano da je vrhunac ovakve neustavne (zakonodavne) djelatnosti institucije visokog predstavnika dostignut odlukama Šmita kao visokog predstavnika, koji nije imenovan u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH.
Ustavni sud je podsjetio da je Šmit 1. jula 2023. godine donio Odluku kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, uz navođenje da je time regulisano „Neizvršavanje odluka visokog predstavnika“ kao krivično djelo što je dovelo do suđenja predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku i direktoru „Službenog glasa “ Milošu Lukiću.
– Na ovaj način zakon je poslužio kao sredstvo za uklanjanje lica koja nisu poštovala njegovu neustavnu političku volju /umjesto političku volju izabranih narodnih predstavnika u zakonodavnom organu/, konkretno sve zakone koje je nametnuo na naprijed opisani način – stoji u dokumentu.
U fotelji visokog predstavnika u BiH do danas je bilo sedam stranaca koji su imenovani rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, osim Šmita. Iza njih je ostalo više od 900 nametnutih odluka.
Poruka iz Vlade
Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak poručio je juče da je pravo i obaveza Ustavnog suda Srpske da zauzima stavove o važnim pitanjima ustavnosti i zaštite ustavnog poretka Srpske, ali i BiH.
– Pravna rasprava koja se vodi ne odnosi se na osporavanje nadležnosti Ustavnog suda BiH u okvirima predviđenim Ustavom, već na pitanje da li akti koje donosi neizabrani strani zvaničnik mogu proizvoditi pravne posljedice kao akti zakonodavne vlasti. To je pitanje koje zaslužuje ozbiljnu pravnu analizu i argumentovanu raspravu. Odgovor na ovo pitanje biće ujedno i odgovor na pitanje da li u BiH i u kojoj mjeri postoji vladavina prava – poručio je Selak.
