Ulazak novih članova u Predsedništvo BiH može predstavljati priliku za rješavanje dosadašnjih političkih zloupotreba institucija BiH u oblasti spoljne politike, naročito u korist Bošnjaka. Međutim, kadriranje novih ambasadora, u kojem poslednju riječ ima Predsedništvo BiH, biće ograničeno vetom koji imaju predstavnici tri naroda, objašnjava politikolog Anđelko Kozomara.
Predsedništvo BiH, koje je zaduženo i za spoljnu politiku države, 16. novembra dobiće novog člana iz reda Hrvata, Darijanu Filipović. Pored srpskog člana Predsedništva, Željke Cvijanović, Filipovićeva je najavila da će prioritet biti rezovi u diplomatiji i preispitivanje rada diplomatsko-konzularne mreže, koju je u prethodnom mandatu karakterisala samovolja diplomata.
Međutim, ostaje pitanje da li novi saziv Predsedništva može vratiti diplomatiju BiH na ustavni put i srušiti decenijsku prepreku – nepisano pravilo da se članovi Predsedništva ne miješaju u izbor diplomata iz redova drugih naroda. Upravo takva praksa je dovela do dugogodišnjih zloupotreba i opstrukcija.
Politikolog iz Banjaluke, Anđelko Kozomara, smatra da će dolazak Darijane Filipović umjesto Željka Komšića u Predsedništvu značajno relaksirati odnose i smanjiti mogućnosti za preglasavanje srpskog člana, kao što je bio slučaj u protekle četiri godine.
Međutim, Kozomara upozorava da ne treba očekivati da će Hrvati bezrezervno podržavati svaku srpsku ideju, jer će i oni gledati svoj interes, naročito u Federaciji BiH zajedno sa Bošnjacima. Dakle, odlučivanje će biti uravnoteženije, ali neće biti prosrpsko Predsedništvo, kako neki očekuju.
On podsjeća na nepisani džentlmenski sporazum, usmeno dogovoren još dok je Alija Izetbegović bio živ, da se niko nikome ne miješa u imenovanje ambasadora. Tako su, prema Kozomari, nastali primjeri poput Svena Alkalaja i Zlatka Lagumdžije u Americi, kao i brojni bošnjački ambasadori na važnim mjestima u svijetu. Ova praksa će, kako očekuje, ostati i dalje, jer bi svaki veto na izbor bošnjačkog ambasadora izazvao recipročnu blokadu srpskih imenovanja.
Što se tiče ministra spoljnih poslova, Kozomara ističe da će, prema najavama, na tom mjestu biti Hrvat, jer su Srbi spremni da ustupe to mjesto kako bi zadržali resor ministra finansija. Takođe, najavljuje da neće biti ponovljen model rada Elmedina Konakovića, koji je, prema njegovim riječima, putovao svijetom sa ciljem ogovaranja Srba, naročito Milorada Dodika, što nije bila diplomatija.
Kozomara zaključuje da će ove činjenice odrediti budućnost BiH, te da neće biti ogovaranja Srba po svijetu, ali da Srbi i Hrvati neće imati veliki uticaj na izbor bošnjačkih ambasadora. Promjene u ministarstvu spoljnih poslova mogu dovesti do ublažavanja kursa spoljne politike.
Podsjeća se da je još krajem prošlog vijeka, nakon prvih višestranačkih izbora u BiH, Ministarstvo inostranih poslova pripalo Bošnjacima, što je dovelo do pretvaranja te institucije u stranačku filijalu Bošnjaka, a diplomatsko-konzularna mreža u monoetničku bošnjačku ekspozituru.
Prema Dejtonu, spoljna politika BiH spada u isključivu nadležnost Predsedništva BiH uz neophodni konsenzus pri odlučivanju. Međunarodna zajednica je svjesna da se iz BiH odavno ne čuje jedinstven glas, te da postoje snage koje ruše ustavno uređenje i spoljnu politiku zasnovanu na Ustavu.
