Alternativa za Njemačku (AfD) posljednjih godina bilježi snažan rast podrške i danas je, prema aktuelnim istraživanjima, čak najpopularnija politička opcija u Njemačkoj.
Za Republiku Srpsku posebno je zanimljivo što ova stranka ima potpuno drugačiji pogled na Bosnu i Hercegovinu od politike koju je Berlin vodio prethodnih decenija.
Dok je zvanična njemačka politika insistirala na jačanju centralnih institucija BiH i podržavala instituciju visokog predstavnika, AfD je još 2023. godine u Bundestagu otvorio pitanja koja se u političkom Sarajevu gotovo smatraju nedodirljivim.
Njihova ideja u osnovi je jednostavna: ako tri konstitutivna naroda više od tri decenije ne uspijevaju izgraditi funkcionalnu državu kojom su svi zadovoljni, zašto se uporno insistira na istom modelu?
„RADIJE DVIJE ILI TRI STABILNE DRŽAVE“
Posebno upečatljiv bio je govor poslanika AfD-a Markusa Frohnmaiera u Bundestagu u junu 2023. godine.
Govoreći upravo o Bosni i Hercegovini, Frohnmaier je rekao da bi njemu lično bile draže:
„dvije ili tri male države koje su stabilne“
nego, kako je rekao, disfunkcionalni konglomerat različitih entiteta koji se pretvaraju da žive pod jednim krovom i nadzorom njemačkog „kolonijalnog službenika“.
To nije interpretacija sarajevskih ili srpskih medija. Te riječi nalaze se u zvaničnom stenogramu njemačkog Bundestaga.
AfD je tada pozvao na novu, stabilnosti usmjerenu političku organizaciju Zapadnog Balkana.
Takav stav potpuno je suprotan politici koju je Njemačka godinama vodila prema BiH.
AfD TRAŽIO UKIDANJE OHR-a I ODLAZAK STRANIH SUDIJA
Još konkretniji bio je prijedlog „Stabilnost i sigurnost za Zapadni Balkan“, koji su Bundestagu podnijeli poslanici AfD-a Petr Bystron, Markus Frohnmaier, Tino Chrupalla i njihove kolege.
AfD je njime otvorio nekoliko pitanja o kojima Republika Srpska govori godinama.
Tražili su prestanak međunarodnog protektorata, odnosno zatvaranje OHR-a.
Zalagali su se i da strane sudije u Ustavnom sudu BiH budu zamijenjene državljanima Bosne i Hercegovine.
Istovremeno su predložili ozbiljnu unutrašnju reformu BiH koja bi uvažila političku volju sva tri konstitutivna naroda, uključujući rješavanje hrvatskog pitanja kroz ravnopravan hrvatski entitet.
Prijedlog nije dobio potrebnu podršku Bundestaga.
Ali tri godine kasnije politička situacija u Njemačkoj izgleda dramatično drugačije.
AfD VIŠE NIJE MALA OPOZICIONA STRANKA
Ono što je 2023. moglo biti odbačeno kao stav jedne opozicione stranke danas ima sasvim drugačiju političku težinu.
Prema ARD-ovom DeutschlandTrendu iz septembra 2026. godine, AfD ima 27 odsto podrške i trenutno je najjača politička opcija u Njemačkoj, dok CDU/CSU ima 21 odsto.
Druga istraživanja daju veoma sličnu sliku.
Dakle, politička snaga koja otvoreno dovodi u pitanje dosadašnju njemačku politiku prema BiH danas ima podršku približno svakog četvrtog njemačkog birača.
To ne znači da AfD sutra može samostalno promijeniti njemačku spoljnu politiku. Ostale velike stranke i dalje odbijaju saradnju sa njim.
Ali znači da se stavovi koje je Berlin nekada mogao jednostavno ignorisati više ne mogu tako lako skloniti sa stola.
DA LI JE PROBLEM BiH UPRAVO U TOME ŠTO SE 30 GODINA POKUŠAVA NEMOGUĆE?
Poslije više od tri decenije od Dejtonskog sporazuma legitimno je postaviti pitanje koje je AfD otvorio u Bundestagu:
Da li je važnije sačuvati određeni oblik države po svaku cijenu ili pronaći političko uređenje u kojem će Srbi, Hrvati i Bošnjaci konačno biti zadovoljni svojim položajem?
BiH već ima dva entiteta, tri konstitutivna naroda, deset kantona, Distrikt Brčko, zajedničke institucije i jedan od najkomplikovanijih političkih sistema u Evropi.
Istovremeno, gotovo svaka ozbiljnija politička kriza ponovo otvara ista pitanja koja su postojala prije deset, dvadeset ili trideset godina.
Možda zato problem nije u tome što BiH ima premalo centralizacije.
Možda je problem upravo u višedecenijskom pokušaju da se različiti politički interesi tri naroda uklope u model kojim na kraju niko nije potpuno zadovoljan.
TRI RAVNOPRAVNE JEDINICE KAO MOGUĆE MIRNO RJEŠENJE
Model tri ravnopravna entiteta mogao bi se posmatrati kao jedna od mogućnosti za unutrašnji dogovor.
Republika Srpska već postoji kao ustavna kategorija.
Hrvati bi dobili političku jedinicu u kojoj ne bi strahovali da će im brojniji narod birati političke predstavnike.
Bošnjaci bi imali svoju federalnu jedinicu i institucije.
Zajednički nivo mogao bi zadržati samo nadležnosti oko kojih postoji saglasnost sva tri naroda.
Takav model imao bi protivnike, ali bi bar počivao na jednostavnom principu – niko ne bi mogao dominirati nad drugim.
A ukoliko ni takav dogovor ne bi mogao funkcionisati, Frohnmaierova izjava otvara još radikalnije pitanje: da li je miran i dogovoren život u dvije ili tri stabilne države zaista gori od trajnog političkog sukoba unutar jedne?
DOGOVOR, A NE NOVI SUKOB
Naravno, svaka promjena granica ili državnog uređenja morala bi biti rezultat mirnog političkog dogovora i demokratskog procesa, a ne jednostranih poteza ili nasilja.
Upravo je to ključ.
Bosni i Hercegovini najmanje treba novi sukob.
Ali mir ne znači da se o njenom uređenju mora zauvijek razmišljati samo na jedan način.
Ako postojeći sistem proizvodi jednu političku krizu za drugom, nije ekstremizam pitati postoji li bolje rješenje.
Možda bi tri potpuno ravnopravna entiteta bila funkcionalnija država.
Možda bi jednog dana, ako se sva tri naroda oko toga demokratski dogovore, i drugačiji državni aranžman mogao donijeti više stabilnosti.
Ono što je sigurno jeste da se poslije više od 30 godina teško može tvrditi da je sadašnji sistem riješio nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini.
A činjenica da upravo AfD – stranka koja je danas prema anketama najjača politička opcija u Njemačkoj – otvoreno govori o ukidanju međunarodnog tutorstva, odlasku stranih sudija, ravnopravnosti tri naroda i čak mogućnosti dvije ili tri stabilne države, pokazuje da se i u Evropi pojavljuje potpuno drugačiji pogled na budućnost BiH.
Možda će ga Berlin još dugo odbacivati.
Ali ga više neće moći ignorisati tako lako kao 2023. godine.
