Konferencija za medije nakon sastanka članova Predsjedništva BiH sa predsjednikom Evropskog vijeća Antoniom Koštom još jednom je pokazala duboku političku neslogu u BiH, ali i sve izraženiju praksu bošnjačkih političkih predstavnika da pred međunarodnim zvaničnicima pokušavaju nametnuti stavove koji nemaju saglasnost sva tri konstitutivna naroda.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović iskoristio je obraćanje javnosti da, između ostalog, govori o NATO putu, PIC-u, OHR-u i navodnim prijetnjama iz Republike Srpske, predstavljajući te teme kao dio šireg državnog konsenzusa. Međutim, članica Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Željka Cvijanović odmah je reagovala i jasno poručila da na sastanku sa Koštom nije razgovarano ni o NATO putu ni o PIC-u, već o evropskom putu BiH. O njenoj reakciji izvijestili su i mediji, navodeći da je Cvijanović poručila da “niko u RS ne napada teritorijalni integritet BiH”.
Cvijanovićeva je naglasila da Republika Srpska podržava evropski put, ali ne i nametanje odluka od strane neizabranih stranaca. Prema njenim riječima, OHR ne može biti garancija opstanka BiH, već to mogu biti samo domaće institucije, konstitutivni narodi i dogovor unutar zemlje. Ona je ponovila stav Republike Srpske da se OHR treba zatvoriti, jer prisustvo visokog predstavnika i nametanje odluka nisu u skladu sa suverenitetom, demokratskim kapacitetom i evropskim putem BiH.
Posebno je problematično što je Bećirović, umjesto da uvažava činjenicu da Predsjedništvo BiH čine tri člana i da se odluke moraju donositi dogovorom, ponovo nastupio kao da ima pravo da govori u ime cijele BiH. Takav pristup ne doprinosi evropskom putu, već dodatno produbljuje unutrašnje podjele. BiH nije prosta politička želja jednog naroda, niti platforma za nametanje centralističkih projekata pod plaštom “državnosti”.
Nakon obraćanja Cvijanovićeve, Bećirović je dodatno zaoštrio situaciju tvrdnjom da članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju entitete i da BiH može postojati bez entiteta. Na to je Cvijanovićeva odgovorila jasnom porukom da bez entiteta sigurno nema ni BiH.
Upravo u toj razmjeni vidi se suština političkog problema u BiH. Dok predstavnici Republike Srpske insistiraju na Dejtonskom sporazumu, ustavnoj strukturi, entitetskim nadležnostima i dogovoru naroda, dio bošnjačke politike pokušava predstaviti BiH kao unitarnu državu u kojoj bi jedan politički centar odlučivao za sve. Takav pristup nije ni evropski, ni demokratski, ni dejtonski.
Republika Srpska nije protiv evropskog puta, ali jeste protiv toga da se pod izgovorom evropskih integracija nameću NATO, produžavanje mandata OHR-a, slabljenje entiteta i prenos nadležnosti bez saglasnosti. Evropski put može biti moguć samo ako se poštuje ustavna struktura BiH, a ne ako se koristi kao sredstvo za političko disciplinovanje Republike Srpske.
Bećirovićev nastup pred evropskim zvaničnikom zato nije bio doprinos stabilnosti, nego još jedan pokušaj da se međunarodnoj javnosti pošalje jednostrana slika BiH. Umjesto unutrašnjeg dogovora, ponovo je izabrana optužba. Umjesto uvažavanja tri naroda, ponovo je izabrano nametanje. Umjesto evropskog dijaloga, ponovo je prikazana politička nesloga.
Ako BiH želi ozbiljno razgovarati sa Evropskom unijom, onda njeni predstavnici moraju prestati da pred strancima glume jedinstvo koje ne postoji. Stav Republike Srpske o NATO-u i OHR-u je poznat, jasan i legitiman. Pokušaj da se taj stav prećuti ili predstavi drugačije nije diplomatija, nego politička manipulacija.
Konferencija sa Antoniom Koštom zato je još jednom pokazala da najveći problem BiH nije Republika Srpska, nego uporno odbijanje bošnjačke politike da prihvati realnost Dejtonske BiH — zemlje dva entiteta, tri konstitutivna naroda i odluka koje se moraju donositi dogovorom, a ne nametanjem.
