Hrvatska se suočava s gubitkom još jednog važnog dijela svoje industrijske tradicije. Chromos, kompanija koja je decenijama bila sinonim za boje i lakove na domaćem tržištu, završava proizvodnju u Hrvatskoj. Ovu odluku donio je japanski vlasnik, kompanija Kansai Helios, koja je najavila da će proizvodnja biti prebačena u Količevu u Sloveniji i u Gornjem Milanovcu u Srbiji, dok će u Zagrebu ostati samo prodajna mreža. Time se prekida tradicija duža od 100 godina, jer je Chromos od 1920. godine predstavljao jednog od najvećih proizvođača boja, lakova, plastičnih masa i smola u bivšoj Jugoslaviji.
Kako se navodi u tekstu portala Index.hr, na vrhuncu svoje snage sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, Chromos je zapošljavao oko 4.500 radnika. Danas u zagrebačkom pogonu na Žitnjaku radi približno stotinu zaposlenih, od kojih će većina uskoro ostati bez radnog mjesta, dok kompanija Kansai Helios u Hrvatskoj ima još oko šezdeset radnika. Goran Dolenec, direktor Chromos boje i lakovi d.d. i KANSAI HELIOS Croatia d.o.o., u izjavi za medije istakao je da je Chromos brend s bogatom tradicijom i neprocjenjivim nasljeđem, zasnovanim na dugogodišnjem predanom radu zaposlenih.
Chromos je nastao iz male radionice za miješanje boja koju je 1920. godine osnovao veletrgovac Bernard Moster. Tada je pogon brojao tridesetak radnika i nalazio se na Radničkoj cesti u prostorima nekadašnje tvornice sapuna. U prvim godinama proizvodnja je iznosila oko 500 tona boja i lakova, da bi se 1923. godine proširila izgradnjom glavne tvorničke zgrade. Tokom narednih decenija, kompleks se širio i uključivao desetak dodatnih objekata, a broj zaposlenih i proizvodnja su rasli – 1940. godine bilo je 162 radnika, a proizvedeno je više od 1.800 tona boja. U tom periodu razvijene su i nove tehnologije, uključujući premaze za zaštitu bilja.
Tokom Drugog svjetskog rata, za vrijeme tzv. Nezavisne Države Hrvatske, tvornica je promijenila ime u Industrija ulja i laka, da bi nakon oslobođenja 1945. godine ponovo dobila naziv Perunika. Paralelno s tim, Chromos je nastavak tradicije tvornice za proizvodnju grafičkih boja koju je 1923. godine u Samoboru osnovalo njemačko preduzeće Springer-Moller iz Leipziga. Samoborski Chromos proizvodio je grafičke boje i boje za rotacijski tisak koje su koristile novine u tadašnjoj Jugoslaviji, a krajem tridesetih godina prošlog vijeka izgradili su i tvornicu u Zemunu. Godine 1947. spojene su tvornice Perunika i Chromos u jedinstveno poduzeće Chromos, kemijska industrija Zagreb, sa oko 200 radnika u pogonima u Zagrebu i Samoboru. Istraživački institut Chromos osnovan je 1955. godine i usmjeren je na sintezu polimera.
Industrijski razvoj Chromosa dodatno je unaprijeđen povezivanjem s poduzećima Katran i Pliva, koja je proizvodila boje do 1962. godine. Velika integracija dogodila se 1964. godine osnivanjem Kemijskog kombinata Chromos – Katran – Kutrilin, koji je postao vodeći proizvođač u bivšoj Jugoslaviji. Tokom sedamdesetih godina u ovaj kombinat su uključena i poduzeća Labud iz Zagreba i Svjetlost iz slavonskih Lužana.
Na vrhuncu razvoja, kombinat Chromos izgradio je moderni proizvodni kompleks na Žitnjaku, koji danas zauzima oko 100.000 kvadratnih metara, uz nekoliko pomoćnih objekata i laboratorija. Krajem sedamdesetih godina zapošljavao je oko 3.900 radnika, proizvodio 180.000 tona različitih kemijskih proizvoda i izvozio u dvadesetak zemalja, od kojih je najveći izvoz bio u Sovjetski Savez. Osamdesetih godina Chromos-Katran-Kutrilin sa 4.500 zaposlenih bio je najveći proizvođač ove vrste proizvoda u regiji, ispred slovenskog Heliosa i srpske Zorke Šabac, koja danas posluje kroz nekoliko tvrtki.
U to vrijeme podignut je i poslovni toranj Chromos na uglu Vukovarske i Heinzelove ulice u Zagrebu, jedan od simbola istočnog dijela grada. Izgrađen 1989. godine po projektu arhitekata Marijana Turkulina i Petra Vovka, ovaj neboder visok 15 spratova i 60 metara smatra se posljednjim visokim objektom podignutim u Zagrebu prije Domovinskog rata. Nekada je bio središte kombinata, a danas u njemu posluje nekoliko desetina poduzeća sa oko 600 zaposlenih.
Privatizacija 1993. godine razdvojila je kombinat Chromos na 16 samostalnih kompanija. Četiri od njih su zatvorene u narednim godinama, dok su ostale nastavile s radom pod različitim vlasnicima. Tvornica smola Chromos posluje danas u sklopu Scott Bader grupe, dok samoborski Chromos d.d. i dalje proizvodi grafičke boje. Nekadašnja Chromos Aroma nastavlja kao Ireks Aroma u Jastrebarskom, dok Chromos Argo, Katran, Kutrilin TPV, Komicro, Svjetlost i Hempel i dalje funkcionišu.
Zanimljiva je i priča o nekretninama Chromosa u Zagrebu. Slobodan Praljak, koji je bio predsjednik Upravnog odbora Chromos boje i lakovi d.d. od oktobra 1995. do juna 1996. godine, kasniji haški osuđenik, povezan je s prodajom zemljišta površine 27.000 kvadratnih metara 1999. godine firmi Oktavijan d.o.o., čiji je vlasnik bio upravo Praljak. Zemljište je prodato za četiri miliona i 400 hiljada njemačkih maraka, a danas se na toj lokaciji nalazi poslovni centar. Izvještaj Državne revizije iz 2003. godine ukazuje da je zemljište prodato ispod procijenjene vrijednosti, za skoro dva miliona DEM manje nego što je procijenjena vrijednost i troškovi sticanja dodatne površine.
Chromos boje i lakovi sa Žitnjaka prodani su 2001. godine slovenačkom Heliosu iz Domžala, nekadašnjem glavnom konkurentu na tržištu. Tačan iznos transakcije nije poznat, ali mediji su procjenjivali da je preostala imovina Chromos boje i lakova tada vrijedila oko 15 miliona eura. Helios je potom otkupio udjele malih dioničara, čime je stekao vlasništvo nad pogonom, brendovima i patentima. Austrijska kompanija Ring International Holding prodala je Helios japanskoj kompaniji Kansai Paint 2017. godine za 572 miliona eura.
Ova priča o raspadu jednog od industrijskih divova i gašenju proizvodnje u posljednjem preostalom poduzeću koje je nastalo iz kombinata Chromos, predstavlja važan segment šire slike privatizacije i propadanja hrvatske industrijske baštine. Iako je Chromos boje i lakovi d.d. prošlu godinu završio s dobiti, nakon 106 godina postojanja prelazi u status veletrgovine, vraćajući se tako na početke iz 1920. godine, kada je Bernard Moster osnovao malu radionicu za proizvodnju boja.
