Ivana Momčilović je kao dijete godinama svjedočila nasilju u porodici. Sa 19 godina preživjela je eksploziju ručne bombe u kojoj je izgubila oba roditelja.
„Moji roditelji su konstantno vodili rat, u našoj kući je redovno bila prisutna svađa, maltretiranje, fizičko i psihičko zlostavljanje tako sam ja nažalost prisustvovala svemu tome godinama“, kaže Ivana Momčilović.
Kako navodi, otac je bio oženjen čovjek sa djetetom, ali je i dalje izlazio i ponašao se kao mladić, te ga je majka upoznala kao slobodnog čovjeka ne znajući da ga kod kuće čekaju žena i dijete.
„Ona je počela sa njim da se zabavlja. U momentu kada je ona to saznala, zašto nije prekinula ne znam. Ja kao dijete to tada nisam shvatala, danas shvatam da je moj otac živio dupli život stalno. On je i dalje imao dvije žene i dva djeteta. Njegov brak sa prvom ženom se nije završio kada je počeo da živi sa mojom majkom i kada je dobio mene, on je nastavio da živi dupli život“, pojašnjava ona.
Ivanin otac je godinama vrijeđao njenu majku, a iako su drugi to vidjeli, niko nije reagovao.
„Uglavnom je pio mnogo i kad dođe kući, te svađe se često nisu ticale njih nego nekih drugih ljudi i to je uzimalo maha. Ja sam ležala u svom krevetu u hrpi stakla, bila sam mala, četvrti razred, i sutradan sam sasvim normalno išla u školu. I to je najgore od svega, što se preko toga prelazilo kao da se ništa nije desilo i da sutra sve funkcioniše normalno. Moja mama je redovno odlazila na posao sa šljivom ili bez šljive ispod oka. Ja sam redovno išla u školu i igrala se sa djecom, iako sam prethodnu noć trpjela haos“, dodaje Ivana.
Nekoliko mjeseci prije tragedije, Ivana se budila u strahu da su roditelji pomirili jer je majka odlučila da ostavi oca, na šta je on odgovarao strašnim prijetnjama.
„U trenutku kad sam ostala sama i odlazila kod prijateljica, stalno sam posmatrala roditelje sa strane i čekala kada će se potući jer sam kao dijete mislila da je to normalno i da se to dešava svuda. Kad odrastaš u tome, ne znaš za drugo“, navodi Ivana.
Dvije godine prije tragičnog događaja, Ivanin otac je nabavio ručnu bombu, ali je tragedija tada izbjegnuta.
„On je nju ponovo počeo da uznemirava, pokazao joj je ručnu bombu u ruci. Sjedio je naspram nas tako da nismo mogli da izađemo iz kuće, bile smo zarobljene. Taj teror je trajao oko dva sata“, kaže Ivana i dodaje da je tada imala momka koji je trebao da dođe kod nje.
„Kada je momak došao, moj otac je rekao da će ga ubiti ako mu išta kažu. Kao dijete, znaš da si u problemu, ali ne želiš da uvališ nekoga u još veći problem. Mi smo samo sjedile i ćutale. U jednom trenutku pojavio se i moj teča kojeg je komšija pozvao jer je čuo buku“, rekla je Ivana.
Nakon što je majka odlučila da uđe u kuću, otac je uzeo ručnu bombu i krenuo za njom.
„Znala sam šta se dešava i šta slijedi. Skočila sam mu na leđa i on je aktivirao ručnu bombu. Moj momak i teča su odmah ušli za nama“, kaže Ivana.
Momak je u trenutku eksplozije spasio Ivanu od detonacije.
„Probudiłam se naslonjena na zid i osjetila da nešto nije u redu sa mojim rukama. Imala sam teške povrede, a na lijevoj ruci sam ostala bez prsta. Otac je preživio detonaciju, dok je majka odmah preminula“, navodi Ivana.
