Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina država u svijetu u kojoj ni himna, ni zastava, ni navijački simboli ne mogu proći bez političke poruke, podjela i podsjećanja na rat.
Najnoviji primjer sa utakmice reprezentacije BiH ponovo je pokazao ono što se godinama gura pod tepih: zvanična himna Bosne i Hercegovine u praksi ne predstavlja nikakav zajednički simbol oko kojeg se okupljaju svi narodi u toj zemlji.
Srbi i Hrvati u BiH je uglavnom doživljavaju kao nametnuti državni dekor, bez stvarne emocije i identiteta. S druge strane, bošnjački navijači ni sami ne poštuje zvaničnu himnu, jer tokom njenog intoniranja pjeva stihove stare himne „Jedna si jedina”, koja je za Srbe i Hrvate neraskidivo vezana za ratni period i politički koncept tadašnje Republike BiH koja je nastala tokom građanskog rata u SR Bosni i Hercegovini.
Time se, zapravo, šalje jasna poruka: ni oni koji se najglasnije pozivaju na državu Bosnu i Hercegovinu ne poštuju njene sadašnje zvanične simbole, nego ih koriste samo onda kada im politički odgovaraju.
Posebno je problematično što se zvanična himna, koja nema tekst, često „dopunjava” ratnim stihovima. Ako je cilj bio da sadašnja himna bude neutralna i prihvatljivija za sve, onda njeno preglasavanje starom ratnom pjesmom predstavlja direktno poništavanje te ideje. To nije patriotski čin, nego pokazatelj da ni nakon tri decenije u BiH ne postoji minimum zajedničkog poštovanja prema simbolima države.
Slično je i sa zastavama. Na tribinama se često, umjesto zvanične zastave Bosne i Hercegovine, vide ratne zastave Republike BiH, koje jedan dio stanovništva doživljava kao bošnjački nacionalni i ratni simbol, što je i bila, a ne kao zajedničko obilježje svih naroda. Za Srbe i Hrvate u BiH takva ikonografija nije neutralna, niti može biti doživljena kao poziv na zajedništvo.
Zato se postavlja jednostavno pitanje: ako je Bosna i Hercegovina država svih njenih naroda, zašto se na njenim utakmicama ne poštuju zvanični simboli te države? Zašto se pod plaštom patriotizma stalno vraćaju simboli iz rata, koji jedne okupljaju, a druge odbijaju?
Ovo nije pitanje sporta, već pitanje suštine BiH. Fudbalska utakmica samo je još jednom ogolila stvarnost: Bosna i Hercegovina ima zvaničnu himnu, ali nema zajednički odnos prema njoj; ima zvaničnu zastavu, ali dio navijača radije nosi ratne simbole; ima reprezentaciju, ali nema osjećaj da ona jednako pripada svima.
U tome se najbolje vidi problem države koja formalno postoji kao zajednička, a u praksi se stalno vraća na simbole jednog naroda i jednog ratnog narativa.
Ako se ni himna ne može intonirati bez političke poruke, ako se ni zastava ne može prihvatiti bez zamjene ratnim obilježjima, onda je jasno da BiH nije izgradila zajednički identitet. Ona i dalje funkcioniše kao prostor tri različita pogleda na prošlost, sadašnjost i budućnost.
Zato svako pjevanje stare himne preko zvanične nije dokaz ljubavi prema BiH, nego dokaz da sadašnja BiH ni među svojim najglasnijim navijačima nije prihvaćena onakva kakva formalno jeste.
