Ministar inostranih poslova u Savjetu ministara BiH Elmedin Konaković ponovo je dospio u centar javnosti, ali ne zbog diplomatskog uspjeha ili ozbiljne vanjskopolitičke inicijative, nego zbog najave da će tražiti zabranu koncerta srpske pjevačice Jelene Karleuše u Sarajevu.
Prema pisanju medija, Konaković će od MUP-a Kantona Sarajevo zatražiti da zabrani njen nastup, obrazlažući to stavovima koje je pjevačica ranije iznosila u javnosti. Time je ministar vanjskih poslova još jednom otvorio pitanje da li se državna funkcija koristi za ozbiljnu diplomatiju ili za lične i političke obračune sa estradnim ličnostima.
Ovo nije prvi put da Konaković zauzima oštar stav prema sadržaju koji dolazi iz Srbije. Ranije je i sam govorio o ulozi u zaustavljanju emitovanja televizije Pink u Federaciji BiH, što su njegovi kritičari ocijenili kao zloupotrebu političkog uticaja i pokušaj kontrole medijskog prostora.
Sada se isti obrazac, prema ocjenama dijela javnosti, nastavlja i kroz najavu zabrane koncerta. Nakon srpske televizije, na meti su se našli i srpski pjevači. Najproblematičnije je to što Konaković takve poteze više i ne pokušava prikriti, nego ih predstavlja kao političku borbu i zaštitu javnog prostora.
Kritičari smatraju da je riječ o pokušaju skretanja pažnje sa mnogo ozbiljnijih problema u kojima se nalaze i NiP i Trojka. Dok se stranka osipa, vlast gubi podršku, a diplomatski rezultati izostaju, Konaković pronalazi novu temu za obračun — ovaj put sa Jelenom Karleušom.
Umjesto da se ministar vanjskih poslova bavi međunarodnim položajem BiH, ekonomskom diplomatijom, odnosima sa susjedima i posljedicama stavljanja BiH na sivu listu Moneyvala, javnost ponovo gleda estradno-politički sukob u kojem ozbiljna državna funkcija djeluje kao produžetak partijskog marketinga.
Posebno je sporno što ovakvi potezi dodatno produbljuju podjele u BiH. Ako se javno stvara atmosfera u kojoj se izvođači iz Srbije unaprijed posmatraju kao problem, onda se šalje poruka koja ne doprinosi smirivanju odnosa, nego dodatno hrani nepovjerenje među narodima.
Niko ne spori pravo da se kritikuju javni stavovi bilo koje osobe, pa ni pjevača i javnih ličnosti. Ali jedno je politička kritika, a sasvim drugo kada ministar inostranih poslova jedne zemlje traži zabrane koncerata i ulazi u estradne sukobe. Takvo ponašanje ne jača institucije, nego ih spušta na nivo dnevnih obračuna i društvenih mreža.
Konakovićev najnoviji potez zato nije samo pitanje Jelene Karleuše. To je pitanje granice do koje jedan ministar može koristiti funkciju za selektivne zabrane i političke poruke. Ako se takva praksa nastavi, onda se otvara opasna dilema: ko je sljedeći i po kojem kriterijumu će nekome biti dozvoljeno, a nekome zabranjeno da nastupa u Federaciji BiH?
Umjesto diplomatije, BiH ponovo dobija predstavu. A glavnu ulogu, po svemu sudeći, ne igra pjevačica, nego ministar koji bi morao imati mnogo ozbiljnija posla.
