Dok većina država izdaje milione pasoša svojim građanima, jedna od najrjeđih putnih isprava na svijetu postoji u svega 500 primjeraka.
Riječ je o diplomatskom pasošu Suverenog malteškog viteškog reda, katoličke vjerske i humanitarne organizacije.
Suvereni malteški viteški red, poznat i kao Malteški vitezovi, posebna je međunarodna institucija koja se ne uklapa u uobičajenu definiciju države.
Ima sopstveni ustav, vladu, diplomatsku službu, poštanske marke, valutu i pasoše, ali nema teritoriju nad kojom bi imao suverenitet.
Sjedište mu je u Rimu, gdje posjeduje dvije zgrade sa ekstrateritorijalnim statusom. Njegova najpoznatija putna isprava, crveni diplomatski pasoš, toliko je rijedak da ga mnogi granični policajci nikada nisu imali priliku da vide.
Prema podacima koje je predstavnik Reda iznio za CNN 2024. godine, u opticaju je bilo svega oko 500 takvih pasoša, što ga čini jednim od najrjeđih diplomatskih putnih dokumenata na svijetu.
Crveni pasoš sa zlatnim slovima
Crveni pasoš sadrži naziv organizacije ispisan zlatnim slovima na francuskom jeziku, Ordre Souverain Militaire de Malte, kao i njen grb.
Namijenjen je članovima Suverenog savjeta, šefovima diplomatskih misija i članovima njihovih porodica. Dakle, ne dobijaju ga svi pripadnici Reda, kojih širom svijeta ima oko 13.500, uključujući vitezove, dame i kapelane.
Pasoši se izdaju isključivo za vrijeme obavljanja određene dužnosti.
Veliki meštar, koji se bira na deset godina i može biti ponovo izabran, ima pasoš sa najdužim rokom važenja. Ostali diplomatski pasoši važe četiri godine i koriste se za službena putovanja.
Dokument ima 44 stranice sa vodenim žigom malteškog krsta, bez fotografija ili drugih ukrasnih detalja.
Njegova posebnost nije u raskoši, već u izuzetno ograničenom broju primjeraka i diplomatskom statusu koji nosiocu omogućava putovanja u države koje priznaju ovu putnu ispravu.
Prema riječima predstavnika Reda, diplomatski pasoš priznaje približno dvije trećine država članica šengenskog prostora. Red takođe održava bliske odnose sa brojnim državama, među kojima su Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države.
Istorija Malteškog reda
Istorija Malteškog reda seže u Jerusalim, oko 1099. godine, kada je nastao kao viteški red povezan sa pružanjem pomoći hodočasnicima i njegom bolesnika. Papa Paskal II priznao je njegovu samostalnost 1113. godine dokumentom Pie postulatio voluntatis, koji se danas čuva u Nacionalnoj biblioteci Malte.
Godine 1530. španski kralj Karlo V dodijelio je vitezovima malteški arhipelag.
Na Malti su ostali sve do 1798. godine, kada ih je Napoleon Bonaparta protjerao tokom francuske invazije. Nakon toga Red je neko vrijeme djelovao iz različitih evropskih gradova, a danas mu je sjedište u Rimu.
Iako nema sopstvenu teritoriju u uobičajenom smislu, Red ima diplomatske odnose sa stotinak država i status stalnog posmatrača u Ujedinjenim nacijama.
Njegov međunarodni položaj zasniva se na dugoj tradiciji i posebnom pravnom statusu, a ne na kontroli nad određenom državnom teritorijom.
Humanitarne aktivnosti Malteškog reda
Malteški red danas je mnogo više od istorijske viteške institucije. Njegove humanitarne aktivnosti obuhvataju približno 120 država, a uključuju pomoć izbjeglicama, medicinsku njegu stanovništva pogođenog ratovima i prirodnim katastrofama, upravljanje bolnicama, ambulantama i medicinskim centrima, kao i pomoć starijim osobama i osobama sa invaliditetom.
Organizacija učestvuje i u radu narodnih kuhinja, pružanju prve pomoći i hitnom zbrinjavanju stanovništva u kriznim situacijama. Upravo je humanitarna djelatnost jedan od glavnih razloga zbog kojih Red održava diplomatske odnose sa državama širom svijeta.
Tragovi vitezova na Malti
Iako je Red prije više od dva vijeka izgubio kontrolu nad malteškim ostrvima, tragovi njegove vladavine i danas su vidljivi na brojnim istorijskim lokacijama.
Jedna od najpoznatijih je tvrđava Fort Sent Anđelo u Velikoj luci, koja je nekada služila kao sjedište vitezova. U njenom gornjem dijelu nalazi se kapela posvećena Svetoj Ani, o kojoj se i danas stara Red. Posjetioci mogu da razgledaju dijelove tvrđave povezane sa velikom opsadom Malte 1565. godine, kada su se vitezovi branili od osmanske vojske.
U Mdini, nekadašnjoj malteškoj prestonici, istorija Reda predstavljena je i kroz audiovizuelnu izložbu koja prikazuje njegov dolazak na ostrvo i period vladavine.
U glavnom gradu Valeti nalazi se Nacionalna biblioteka Malte, u kojoj se čuvaju originalni dokumenti i rukopisi povezani sa istorijom Reda, uključujući papinski dokument iz 1113. godine. U blizini je i Palata velikog meštra, nekadašnje sjedište vitezova, čije dvorane i danas čuvaju freske i portrete povezane sa njihovom istorijom.
Veza sa Karavađom
Malteški red povezan je i sa jednim od najpoznatijih slikara italijanskog baroka, Mikelanđelom Merizijem da Karavađom.
Umjetnik je 1607. godine stigao na Maltu nakon što je u Rimu ubio muškarca u dvoboju i pobjegao od vlasti. Vitezovi su ga primili u Red, a ubrzo je postao dvorski slikar.
Međutim, Karavađo nije dugo uživao povlašćeni položaj. Zbog nasilnog ponašanja i novih sukoba izbačen je iz Reda, a kasnije je pobjegao sa Malte nakon što je bio zatvoren.
Njegovo najpoznatije djelo povezano sa tim periodom jeste monumentalna slika „Odrubljivanje glave Svetom Jovanu Krstitelju“, koja se čuva u konkatedrali Svetog Jovana u Valeti. Riječ je o najvećoj poznatoj Karavađovoj slici i jedinom njegovom potpisanom djelu.



