Nova haljina, elegantna košulja ili sako koji nam je odmah privukao pažnju često završe u ormaru uz jednostavno obećanje: obući ćemo ih kada se pojavi „posebna prilika“.
Međutim, ta prilika ponekad ne dođe mjesecima, pa čak ni godinama. Etiketa ostaje na odjeći, dok mi iz dana u dan ponovo biramo stare i provjerene komade.
Zašto nam je teško da nosimo stvari koje nam se zapravo najviše dopadaju? Odgovor se dobrim dijelom krije u psihologiji, ali i navikama koje mnogi nose još iz djetinjstva.
Navika koju nosimo iz djetinjstva
Čuvanje lijepih stvari za posebne prilike nije karakteristično samo za garderobu.
U mnogim porodicama najbolji servis za ručavanje godinama je stajao u vitrini, kristalne čaše vadile su se samo kada dođu gosti, a svečani stolnjak koristio se za praznike i velike porodične događaje.
Lijepe i vrijedne stvari trebalo je sačuvati kako bi što duže trajale.
Takav odnos nije nastao bez razloga. Generacije naših roditelja, baka i djedova odrastale su u periodima kada kvalitetna odjeća, obuća i stvari za domaćinstvo nisu uvijek bile lako dostupne.
Zbog toga se razvila potreba da se ono što je kvalitetno i vrijedno čuva i koristi pažljivo.
Problem nastaje kada se briga o stvarima pretvori u neprestano odlaganje njihovog korišćenja. Prirodno habanje tada počinjemo da doživljavamo kao gubitak, umjesto kao normalnu posljedicu korišćenja nečega što je upravo tome i namijenjeno.
I odjeća koju ne nosimo stari
Postoji još jedan paradoks – odjeću možemo pažljivo čuvati godinama, ali to ne znači da će zauvijek ostati ista.
Materijali stare čak i kada odjeća miruje u ormaru. Elastin vremenom može da izgubi elastičnost, ljepila korišćena u proizvodnji obuće mogu da se isuše, dok prirodna i vještačka koža može početi da puca ukoliko se ne održava pravilno.
U međuvremenu se mijenjamo i mi.
Haljina koju smo kupili prije tri godine možda nam više neće odgovarati, a može se promijeniti i naš ukus. Ono što nam je nekada izgledalo savršeno poslije nekoliko godina možda više neće odgovarati našem stilu.
Tako komad koji smo brižljivo čuvali za „pravi trenutak“, umjesto zadovoljstva, može postati podsjetnik na novac potrošen na nešto što gotovo nikada nismo koristili.
Zašto čekamo „bolju priliku“?
Iza ove navike krije se ideja da određene stvari zaslužuju poseban trenutak.
Ako smo za haljinu, košulju ili cipele izdvojili više novca nego inače, možemo početi da ih doživljavamo kao nešto previše vrijedno za običan dan.
Tako nastaje začarani krug: odjeća nam je toliko lijepa da nam je „žao“ da je nosimo, pa upravo zbog toga ostaje nenosiva.
Istovremeno čekamo događaj koji će biti dovoljno važan da opravda njeno korišćenje.
Problem je što se najveći dio života ne sastoji od svadbi, velikih proslava, gala večera i drugih posebnih događaja.
Većinu života čine sasvim obični ponedjeljci, utorci i srijede.
Svakodnevica je mjesto gdje se život događa
Posljednjih godina sve više se govori o svjesnom uživanju u svakodnevnim stvarima – jutarnjoj kafi, šetnji, zajedničkom ručku ili nekoliko mirnih trenutaka tokom dana.
Ipak, istu filozofiju mnogo rjeđe primjenjujemo na garderobu.
Ako omiljenu haljinu ili košulju stalno ostavljamo za neku neodređenu buduću priliku, zapravo odlažemo zadovoljstvo koje smo mogli imati danas.
Nošenje odjeće u kojoj se osjećamo lijepo ne mora biti rezervisano za važne događaje. Posao, kafa s prijateljima, odlazak u grad ili sasvim običan izlazak iz kuće mogu biti dovoljan razlog da obučemo nešto što volimo.
Kako prestati čuvati odjeću za „jednog dana“
Jedan od jednostavnih trikova jeste da nakon kupovine skinete etiketu čim budete sigurni da odjevni predmet nećete vratiti.
Etiketa može doprinositi osjećaju da je riječ o potpuno novom, netaknutom predmetu koji još treba sačuvati. Kada je uklonimo, taj komad lakše počinjemo da doživljavamo kao dio svoje garderobe.
Druga mogućnost je kombinovanje elegantnijih komada sa svakodnevnom odjećom.
Elegantna bluza ne mora da čeka večernji izlazak – može se kombinovati sa farmerkama. Klasičan sako ne mora biti rezervisan za poslovni sastanak ili svečanost, već može da se nosi uz običnu majicu i patike.
Na taj način odjeća koju smo proglasili „posebnom“ postepeno postaje dio svakodnevnog života.
Probajte „test od tri sata“
Još jedan jednostavan način jeste takozvani test od tri sata.
Obucite novi komad odjeće kod kuće i provedite nekoliko sati u njemu. Možete raditi od kuće, čitati, gledati film ili provesti mirno vikend-popodne.
Tako ćete se naviknuti na novu odjeću, provjeriti koliko je zaista udobna i, što je možda najvažnije, srušiti psihološku barijeru prvog nošenja.
Nakon toga je mnogo lakše ponovo je obući.
Jer, ako stalno čekamo savršenu priliku za stvari koje volimo, postoji mogućnost da ćemo ih toliko dugo čuvati da ih na kraju uopšte nećemo koristiti.
Zato, sljedeći put kada otvorite ormar i pomislite „šteta mi je ove haljine za danas“, možda vrijedi razmisliti upravo suprotno – današnji dan je već dovoljno dobra prilika.
