PEKING – Fotografija Vladimira Putina, Donalda Trampa i Sija Đinpinga za istim stolom u Šenženu predstavlja značajan trenutak, ali ne i promjenu svjetskog poretka preko noći. Trojica lidera su se okupila u trenutku kada stari poredak gubi snagu, a nijedna sila ne može sama nametati pravila ostatku svijeta.
Prvi trilateralni susret predsjednika SAD, Rusije i Kine imao je istorijsku težinu, ali nije donio konkretne dogovore o najtežim pitanjima poput rata u Ukrajini ili sukoba na Bliskom istoku. Zajednička deklaracija pokazala je spremnost za razgovore o smanjenju nuklearnih rizika, energetskim tokovima i reformi međunarodnih institucija, ali bez konkretnih sporazuma.
Analitičari smatraju da je susret više politički signal nego početak novog saveza. Tri države ostaju suparnici sa različitim interesima, ali su pokazale da se ključna međunarodna pitanja ne mogu rješavati bez njihovog učešća.
Za Vladimira Putina susret je prilika da pokaže da Rusija nije diplomatski izolovana uprkos sankcijama i ratu u Ukrajini. Za Sija Đinpinga potvrda je da Kina postaje centralno mjesto okupljanja važnih svjetskih aktera, dok je Donald Tramp želio da pokaže da Vašington i dalje može direktno komunicirati sa svojim strateškim rivalima.
Profesorica Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragana Mitrović ističe da je značaj susreta u spremnosti triju sila da razgovaraju o globalnim problemima koji prevazilaze njihove međusobne odnose, poput ratova, energetske krize, nestabilnosti u snabdijevanju hranom i inflacije. Ona upozorava da ovaj susret ne treba tumačiti kao stvaranje novog trilateralnog rukovodstva mimo postojećih međunarodnih institucija, već kao spremnost da se preuzme dio odgovornosti i razgovara uprkos neslaganjima.
Profesor Siniša Atlagić vidi susret kao simboličko ozvaničenje multipolarnog svijeta, gdje se moć oblikuje oko više centara, prvenstveno zbog uspona Kine. Rusija, iako ekonomski slabija, ostaje nezaobilazan akter zbog vojne snage i nuklearnog potencijala. Za Moskvu je značajno što je prisutna za istim stolom sa Vašingtonom i Pekingom uprkos sukobima i sankcijama.
Jedna od važnih tačaka deklaracije odnosi se na smanjenje nuklearnih rizika i sprečavanje sukoba sa nesagledivim posljedicama. Ipak, saglasnost je načelna i nema konkretnog sporazuma o razoružanju ili mehanizama za smanjenje arsenala. Kina ne želi ograničenja koja bi je stavila u istu poziciju sa SAD i Rusijom, nastavljajući razvoj vojnih kapaciteta.
Energetika je još jedna oblast u kojoj tri sile traže zajednički jezik. Rusija je veliki proizvođač energenata, Kina veliki potrošač, a SAD nastoje zadržati uticaj na globalnim tržištima. Iako postoji zajednički interes za stabilnost snabdijevanja, suprotnosti u politikama nisu nestale.
Evropska unija nije bila prisutna na susretu, što pokazuje da njen uticaj na globalne odnose opada, a težište se pomjera ka istoku. Profesorica Mitrović smatra da se razgovori o budućnosti svijeta sve češće vode izvan evropskih političkih centara.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje rat u Ukrajini, o kojem će se razgovarati među velikim silama, ali na samitu nije bilo uslova za konačan dogovor o miru. Ishod sukoba i dalje se određuje na bojnom polju.
Zajednička deklaracija iz Šenžena pokazala je prostor za dogovor, ali nije otklonila suštinske razlike između triju država. Nema zajedničkog plana za okončanje rata u Ukrajini, novog sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja niti jasnog mehanizma za reformu međunarodnih institucija. Nije postignut ni dogovor o stvaranju trajnog političkog saveza.
Šenžen ne označava kraj starog poretka niti početak unaprijed dogovorene podjele svijeta, ali pokazuje da se globalna politika sve manje može voditi bez razgovora sa najmoćnijim državama. Fotografija trojice lidera nije slika novog svjetskog poretka, ali pokazuje ko danas ima najveću težinu u odlučivanju o njegovoj budućnosti.
Za Republiku Srpsku susret u Šenženu neće donijeti neposredne političke ili ekonomske posljedice, ali je važan zbog promjena u međunarodnim odnosima. Rusija ostaje značajan globalni akter, a Kina jača ekonomsko prisustvo i međunarodni uticaj. Profesorica Mitrović ističe da je za manje zemlje važno da ne postanu kolateralna šteta nadmetanja velikih sila, te da će mnogo zavisiti od toga da li će dogovori prerasti u konkretniju saradnju.



