Teško je povjerovati da je ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda, nakon informacije da je njegov maloljetni sin uhapšen u okviru istrage o paljenju kompanije u Vitezu, odlučio javnosti ponuditi priču o tome kako je njegovo dijete „uvučenо u javni prostor“. Jer, koliko god Magoda pokušavao zamagliti stvari, činjenica je vrlo jednostavna: njegovo dijete nije postalo tema javnosti zato što ga je neko politički napao, nego zato što se našlo među uhapšenima u ozbiljnoj policijskoj istrazi.
Naravno, maloljetnika treba štititi. Njegov identitet, privatnost i sva prava koja mu pripadaju moraju biti zaštićeni. Ali zaštita maloljetnika nije isto što i političko pranje odgovornosti njegovog oca. Još manje znači da javnost treba prihvatiti konstrukciju prema kojoj je problem to što se o slučaju govori, a ne okolnosti zbog kojih je do hapšenja uopće došlo.
Magoda u svom obraćanju pažljivo bira riječi. Govori o „medijskim napadima“, „pokušajima diskreditacije“ i tome da je njegovo dijete „uvučenо u javni prostor“. Gotovo da se stvara slika da je neko napao Magodu preko njegovog djeteta. Međutim, prema informacijama o hapšenju, riječ je o policijskoj akciji i sumnjama koje trebaju biti predmet istrage nadležnih organa. To nije politički napad. To je stvar za Tužilaštvo i policiju.
Posebno licemjerno zvuči dio u kojem ministar poručuje da „ne traži privilegiju za svoje dijete“. Niko mu je, barem javno, nije ni ponudio. Ono što javnost ima pravo tražiti jeste da se slučaj istraži do kraja i da se utvrdi ko je odgovoran. Ako je njegov sin nevin, neka to institucije utvrde. Ako nije, neka odgovara u skladu sa zakonom. Upravo to bi trebala biti tačka na kojoj svaka priča završava.
Magoda kaže da će, ako se utvrdi odgovornost njegovog sina, tražiti „najstrože posljedice koje zakon predviđa“. To zvuči principijelno, ali je u ovom trenutku i prilično komotna politička pozicija. O odgovornosti maloljetnika neće odlučivati ministar, niti će je određivati njegova javna saopćenja. O tome će odlučivati institucije. Zato je daleko važnije da Magoda ne pokušava unaprijed određivati narativ cijelog slučaja.
Još zanimljivija je njegova najava da postoje „okolnosti i informacije“ o kojima će govoriti kada za to dođe vrijeme. Ta rečenica ostavlja otvoren prostor za ono što političari često rade kada se nađu pod pritiskom, sugeriraju da javnost ne zna cijelu priču, ali ne kažu šta je zapravo tačno. Ako postoje relevantne informacije koje mogu pomoći istrazi, njihovo mjesto je kod nadležnih organa, a ne u političkom saopćenju. Ako postoje informacije koje mogu objasniti slučaj, javnost će ih čuti kada za to bude vrijeme.
Magoda ima potpuno pravo biti otac, biti zabrinut i stati uz svoje dijete. Ali funkcija ministra nosi i odgovornost prema javnosti. Zato se ne može cijeli slučaj svesti na emotivnu priču o ocu kojem je teško jer mu je dijete dospjelo u medije.
Ovdje niko ne bi smio donositi presudu prije institucija. Ali isto tako niko nema pravo ni zamjenjivati teze. Hapšenje nije presuda, ali nije ni „uvlačenje djeteta u javni prostor“. To je ozbiljan događaj koji zahtijeva ozbiljan odgovor institucija.
Ako Magoda zaista traži samo istinu, kako tvrdi na kraju svog saopćenja, onda bi bilo najbolje da pusti institucije da do te istine dođu. Bez političkog dramatiziranja, bez unaprijed pripremljenog narativa o „napadima“, ali i bez pokušaja da se pažnja sa samog slučaja prebaci na tobožnju medijsku hajku.
Jer javnost ne treba ministra koji će se prati od odgovornosti riječima. Javnost treba institucije koje će utvrditi činjenice.
A onda, kada činjenice budu poznate, neće biti potrebe ni za kakvim političkim pranjem – ni Magode, ni njegovog sina, ni bilo koga drugog.
Podsjećamo, osim Magodinog maloljetnog sina, uhapšene su još tri osobe, među kojima još jedan maloljetnik. Kao nalogodavac, prema informacijama portala Istraga.ba“, navodi se Almedin Ćato.
