Susret američkih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom u Kremlju izazvao je pažnju svjetskih medija, ali pojedinima je posebno zasmetao način na koji se Witkoff obratio ruskom predsjedniku.
Hrvatski Index otišao je toliko daleko da je njegov nastup nazvao „ulizivanjem Putinu“.
Povod je bila jedna rečenica američkog izaslanika na početku sastanka.
Witkoff je, u opuštenijem tonu, Putinu ispričao kako su prije početka razgovora on, Kushner, Kiril Dmitrijev i Jurij Ušakov govorili o tome da će jednog dana, kada odu u penziju, imati nevjerovatne priče i uspomene – te da će susreti sa Putinom biti u samom vrhu tih sjećanja.
Za dio medija – skandalozno dodvoravanje.
Ali da li je baš tako?
I wanna throw up pic.twitter.com/K550LKqTAs
— Illia Ponomarenko 🇺🇦 (@IAPonomarenko) September 5, 2026
MORA LI AMERIČKI DIPLOMATA DA VRIJEĐA PUTINA DA BI BIO „OBJEKTIVAN“?
Witkoff nije došao u Moskvu da drži politički govor protiv Vladimira Putina.
Došao je kao izaslanik predsjednika SAD Donalda Trumpa da razgovara sa ruskim predsjednikom o mogućnosti okončanja jednog od najkrvavijih evropskih sukoba poslije Drugog svjetskog rata.
Sastanak je trajao više od tri sata, a Witkoff i Kushner poslije Moskve putuju u Kijev na razgovore sa ukrajinskim rukovodstvom.
U takvoj situaciji elementarna diplomatska srdačnost prema čovjeku sa kojim pokušavate postići sporazum teško može sama po sebi predstavljati skandal.
Uostalom, srdačnost je bila obostrana.
Putin je američkim izaslanicima rekao da Rusija ima visok nivo povjerenja u saradnju sa njima i pohvalio napore Donalda Trumpa da doprinese rješavanju rusko-ukrajinskog sukoba.
Dakle, ako su Witkoffove lijepe riječi „ulizivanje Putinu“, kako onda nazvati Putinove lijepe riječi o Trumpu i njegovim izaslanicima?
SVIĐALO SE TO NEKOME ILI NE – PUTIN JE OBILJEŽIO JEDNU POLITIČKU EPOHU
O Vladimiru Putinu može se imati izrazito pozitivno ili izrazito negativno mišljenje.
Njegove odluke mogu se podržavati ili osuđivati.
Ali teško je ozbiljno osporavati činjenicu da je riječ o jednoj od najuticajnijih političkih ličnosti prve četvrtine 21. vijeka.
Putin je na vrhu ruske politike više od četvrt vijeka. Vodio je jednu od najvećih svjetskih vojnih i nuklearnih sila kroz period ogromnih geopolitičkih promjena, sukobljavao se i pregovarao sa nizom američkih predsjednika i ostao centralna figura odnosa Rusije i Zapada.
To nije tvrdnja da je njegova politika dobra niti opravdavanje ruskih postupaka u Ukrajini.
To je konstatacija njegovog istorijskog i geopolitičkog značaja.
Zato možda i nije toliko nevjerovatno da američki pregovarač, bez obzira na političke razlike, smatra susrete sa Putinom događajima koje će pamtiti nakon završetka svoje karijere.
WITKOFF NI RANIJE NIJE KRIO UTISAK O PUTINU
Ovo nije prvi put da Trumpov izaslanik govori pozitivno o ruskom predsjedniku.
Witkoff je još 2025. godine javno rekao da je nakon neposrednih razgovora stekao drugačiji utisak o Putinu nego što ga predstavlja veliki dio zapadnih medija.
Govorio je da mu se Putin dopao, da ga je doživio kao direktnog sagovornika i da ga ne smatra jednostavno „lošim čovjekom“.
Takve izjave izazvale su kritike u dijelu zapadne javnosti.
Međutim, postoji i druga strana priče: možda upravo činjenica da pregovarač može sjediti sa Putinom bez međusobnih uvreda predstavlja prednost ako mu je zadatak da pronađe prostor za dogovor.
Jer diplomatija se rijetko vodi između prijatelja.
Najpotrebnija je upravo između protivnika.
POŠTOVANJE SAGOVORNIKA NIJE ISTO ŠTO I PRIHVATANJE NJEGOVE POLITIKE
Tu je možda i najveći problem dijela današnje političke debate.
Od američkog izaslanika kao da se očekuje da hladnim odnosom prema Putinu prije početka pregovora demonstrira na čijoj je strani.
Ali kakvu bi korist od toga imao Donald Trump ako je Witkoffov zadatak da pregovara?
Poštovati političku težinu sagovornika nije isto što i prihvatiti sve njegove odluke.
Witkoff nije Putinov portparol. On predstavlja američkog predsjednika i američku administraciju.
Njegov posao nije da pobijedi u takmičenju ko će uputiti težu riječ ruskom predsjedniku, nego da utvrdi postoji li mogućnost da Moskva i Kijev naprave korak prema završetku rata.
„ULIZIVANJE“ ILI DIPLOMATIJA?
Zanimljivo je da su ozbiljne međunarodne agencije sam sastanak opisale daleko manje senzacionalistički.
Reuters je izvijestio da je Putin razgovore sa američkim izaslanicima predstavio kao korisne i izrazio zadovoljstvo saradnjom sa njima, dok su Witkoff i Kushner u Moskvu stigli upravo zbog pregovora o mogućem završetku rata.
Razgovori nisu donijeli javno objavljen veliki proboj, ali su opisani kao konstruktivni.
Witkoff je Putinu zahvalio i zbog privremene obustave napada na Kijev tokom boravka američkih posrednika.
Zato jedna srdačna rečenica iz Kremlja možda govori manje o nekakvom američkom „pokoravanju Putinu“, a mnogo više o tome koliko su odnosi Washingtona i Moskve drugačiji od vremena kada gotovo da nije postojala ozbiljna direktna komunikacija.
Vladimir Putin ne mora nekome biti politički uzor da bi priznao njegov ogroman uticaj na svjetsku politiku.
A ako američki izaslanik vjeruje da će jednog dana susret sa čovjekom koji više od četvrt vijeka određuje pravac jedne nuklearne supersile biti među najzanimljivijim uspomenama njegove karijere – možda to ipak nije toliko šokantno.
Na kraju, ako nekoliko srdačnih riječi može pomoći da pregovori budu uspješniji, mnogo je važnije pitanje šta će ti razgovori donijeti nego da li je Witkoff Putinu u Kremlju uputio kompliment.
